Pravno tumačenje savremenih bezbednosnih rizika
Apstrakt
Kod globalizacije imamo izraženu paradigmu rizičnog društva. Ta paradigma nastaje zbog nekontrolisane produkcije socioekonomskih, ekoloških i vojnih rizika. Ako ka tome dodamo i relativizovanje društvenih razlika i granica onda kao rezultat imamo porast nebezbednosti i nesigurnosti. Zemlјa i teritorije koje su „pojedene“ globalizacijom postaju nepouzdano mesto za život.
Sve gore navedeno ima za posledicu da transnacionalni procesi, globalno tržište i demokratije ne znače nužno mir već suprotno veoma često nesigurnost, nemire, sukobe i krvave ratove.
Iako se ne mogu osporiti vrednosti aktuelnih procesa koji su zasnovani na integrativnim teorijama i naglašavanju zajedničkih interesa paradigma jednog harmoničnog sveta isuviše je daleko od stvarnosti. Nesporno je da su se u svetu s procesom globalizacije povećali nebezbednost i nesigurnost.
Članak
Uvod
Paradigma rizičnog društva koja relativizuje sve razlike i granice, sve češći je okvir za definisanje bezbednosti savremenog sveta. Nekontrolisana produkcija rizika kontinuirano vodi ka politici koja Zemlјu čini nepouzdanim mestom za život. Nada da će mir i demokratija zavladati svetom kroz globalizaciju nije se ostvarila. Teza teoretičara neoliberalne koncepcije da će svet ući u period mirolјubivih odnosa kroz transnacionalnu saradnju pokazala se kao neosnovana.
Jedno je sasvim izvesno, a to je da tržište i demokratija traže veliko ulaganje u pravno regulisanje bezbednost kako na nivou države tako i na globalnom nivou. Maksima koju su isticali najistaknutiji filozofi i političari globalizacije da će globalizacija doneti blagostanje kroz rečenicu "Globalnim trijumfom mira, demokratije i slobodnog tržišta" upućivalo se na potrebe novog načina pravnog regulisanja međunarodnog sistema bezbednosti kako se ne bi jedni problemi zamenili drugim problemima, ili se doprinelo intenziviranju problema koji su već postojali.
Funkcionisanje slobodnog tržišta neizbežno donosi nepoželјne prateće pojave, pri čemu razdvaja, dislocira i narušava prirodno okruženje i stvara materijalnu nejednakost, čime doprinosi da nepoverenje, animozitet i mržnja budu snažno obeležje savremenog svetskog poretka. Globalizacija uveliko narušava i uvećava socio-ekonomske rizike kroz: tržišni fundamentalizam i ekonomsku nejednakost, demografsku eksploziju i nepovolјno globalno okruženje, univerzalizaciju vrednosti i etnički, nacionalni i verski ekstremizam i denacionalizacija i transnacionalizovanje društvene patologije.
Naglašavajući primarni značaj ekonomskog faktora, neoliberalizam marginalizuje i potiskuje sve druge principe socijalne organizacije, što za posledicu ima svojevrsnu destrukciju i dehumanizaciju društvenih odnosa i porast socijalne patologije. Takva tendencija redukovanja društvenih odnosa na tržišni model i dopuštanje da tržište bude jedini činilac u oblikovanju društvenog života nosi mnoge neizvesnosti.
U želјi za uspehom, postavke tržišnog fundamentalizma suštinski su lišene bilo kakvih moralnih obzira. Time neoliberalni program globalno teži da potpomogne i ubrza raskid između ekonomije i društvene stvarnosti, izazivajući mnoštvo socioekonomskih, ekoloških i vojnih rizika.
Savremeni međunarodni odnosi i strategijsko okruženje
Kroz savremene međunarodne odnose suštinski se kreira strategijsko okruženje koje neposredno i veoma značajno utiču na organizaciju i razvoj sektora bezbednosti i sistema bezbednosti. Međunarodni odnosi se u kontekstu stanja i međuzavisnosti mogu sagledati kroz analizu sadržaja i obima osnovnih kategorijalnih pojmova, kao što su novi svetski poredak, globalizacija, integracija, dezintegracija i drugi značajni niže kategorijalni pojmovi.
Da bi se sagledali osnovni elementi sadržaja tih pojmova u analizama se najčešće polazi od nestanka bipolarne podele sveta. Takav pristup jeste korektan, ali on u sebi treba da nosi i istorijsko komparativnu dimenziju promene sadržaja i obima osnovnih kategorijalnih pojmova. Eliminisanjem bipolarne ravnoteže 1989. godine pala je i poslednja prepreka za dalјu ekspanziju megakapitala u aktuelnim ekonomskim i geopolitičkim procesima. (Životić I, 2022) Tu tendenciju Džordž Herbert Voker Buš je na Univerzitetu u Teksasu 1989. godine izrazio kao pravac izgradnje novog svetskog poretka. Samir Amin u studiji "Odbrana od mondijalizma" (1998) analizira kako "SAD svoju neoimperijalnu ulogu ostvaruju putem monopola svetskih razmera u pet oblasti: monopola u oblasti novih tehnologija; kontrolom svetskih finansijskih tokova, kontrolom prirodnih resursa, monopolom u OUN i njenim glavnim institucijama (MMF, OECD itd.), monopola vojne sile".
Kroz uspostavu novog svetskog poretka realizuje se globalna dominacija i posebno monopolisana eksploatacija svetskih prirodnih resursa od strane megakapitala megakorporacija. (Brajković B. et al, 2022) Ti strategijski mehanizmi globalne dominacije ostvaruju se: preko nametanja neoliberalnog modela razvoja i tranzicije u formi zavisne modernizacije i neokolonijalizma; smanjenjem teritorijalnog suvereniteta nacionalnih država; preko oblika kulturnog imperijalizma; kroz izazivanje unutrašnjih sukoba i njihovu instrumentalizaciju u funkciji dostizanja definisanih cilјeva; putem primene vojne sile u cilјu ostvarivanja definisanih političkih interesa.
Engleski naučnik Arnold Tojnbi (Tojnbee A, 1970) u knjizi "Istraživanje istorije" prikazao je podatke koji argumentuju tezu da je u istoriji društva postojao i postoji pluralizam civilizacija. Razmatrajući uzroke i proces nestajanja civilizacija Tojnbi ističe da jedno od "najupadlјivijih obeležja raspadanja, jeste pojava pretposlednjeg stepena u opadanju i padu, kad civilizacija u raspadanju odlaže svoju smrt predajući se nasilnom političkom ujedinjenju u okviru univerzalne države." U procesu globalizacije izražava se moć multinacionalnih megakorporacija, koja je podržana od strane mnogih međunarodnih organizacija.
Mnogi teoretičari danas u svetu cilјno iznose samo pozitivne efekte globalizacije koji nisu sporni, ali se ne bave analizom i posledica koje ona sa sobom nosi. Globalizacija je i nastala kao izraz sve veće međuzavisnosti država i naroda, u skoro svim oblastima društvenog života. Ta međuzavisnost se povećava sa razvojem tehnološke osnove i sredstava komunikacije. Najveća borba u savremenom svetu je borba za znanje jer je ono nosilac progresa i novih vrednosti. (Milanović N, 2023)
Iako se globalizacija odigrava vekovima, njen savremeni oblik ima specifične karakteristike. ukratko, ona je „deblјa i brža“. Globalizacija danas razlikuje se od one u 19. veku, kada je evropski imperijalizam obezbedio većinu svoje političke strukture, a visoki troškovi transporta i komunikacija značili su da je manje lјudi bilo direktno povezano sa lјudima i idejama iz drugih kultura. (Chassang G. et al 2017) Ali, mnoge od najznačajnijih razlika blisko su povezane sa informatičkom revolucijom. Kao što tvrdi Tomas Fridman, savremena globalizacija ide „dalјe, brže, jeftinije i dublјe“.
Svet je danas suočen sa globalizacijom, kao svetskim procesom. Treba razlikovati tehnološku i ideološku dimenziju globalizacije. (Custers B, 2018) Tehnološka dimenzija jeste izraz progresa i razvoja čovečanstva, a ideološka dimenzija nastala je kao izraz težnji vladanja svetom. Većinom se globalizacija predstavlјa kao pozitivan proces koji je prirodan i u funkciji je eliminisanja protivrečnosti koje izazivaju sukobe, ratove i za posledicu donose siromaštvo, glad, bedu i nerazvijenost. Bžežinski u svojoj knjizi: "Velika šahovska tabla", između ostalog, opisuje i način ostvarivanja procesa globalizacije na putu za Istok: "Umešno igrajući na kartu etničkih i verskih konflikata, na prostorima tzv. etničkog koktela, tj. u državama sa etnički mešovitim stanovništvom, SAD izazivaju i upravlјaju krizama i konfliktima, instrumentalizujući ih za svoje strateške cilјeve. U tom smislu njihov je geostrateški cilј da Evropu drže u šah poziciji, a da Rusiju i Evroaziju osvajaju u 21. veku. U tom kontekstu geostrateških igri i Balkan predstavlјa svojevrsni prag i vrata za dalјi prodor NATO snaga na Istok".
Posle nestanka bipolarne podele sveta, pored ostalih misija, NATO-u je definisana suštinska misija zaštite globalne ekonomske moći megakorporacija u pogledu prostora za resurse i plasman roba. Zbog toga, NATO mnogi teoretičari smatraju predhodnicom u procesu stvaranja uslova za pristup multinacionalnih kompanija novim prirodnim resursima i tržištu. Multinacionalne korporacije uspevaju da utiču na odluke država i nadnacionalnih regionalnih i međunarodnih institucija.
Globalizacija je krenula stranputicom u odnosu na poželјni pravac integracionih procesa u svetu. Pobednici u hladnom ratu su rešeni da brzo eksploatišu tu pobedu tako što će uvećati svoju ekonomsku i vojnu moć do stepena da postanu apsolutni gospodari sveta. Zato im ne odgovara normalan i postupan proces integracije jer u tom vremenu mogu izrasti i nove sile na svetskoj pozornici, koje će tražiti da utiču na globalne procese.
Stvaranje jedne globalne civilizacije koja bi bila harmonična, prihvatlјiva za većinu moguće je samo ako ona ne nastaje uništavanjem drugih i u kojoj privilegovana manjina neće silom potčinjavati druge narode i države u funkciji ostvarenja interesa multinacionalnog kapitala.
Sve je, dakle, podređeno ostvarenju monopolskog položaja najjačih kompanija, a to ne može da zameni poželјne procesa ravnopravne saradnje i kooperacije nacionalnih preduzeća na regionalnom ili svetskom tržištu. (Jestrović, V. et al, 2022)
Proces globalizacije, zbog preterane žurbe nestrplјivog megakapitala, sve više se provodi nasilno naročito kad je u pitanju osvajanje tržišnog prostora. Sudeći po događajima na svetskoj sceni prevagnulo je mišlјenje da se globalizacija treba ostvarivati putem stvaranja novog svetskog poretka tako što će odlučujuću ulogu u tome imati ekonomski najrazvijenije i politički najmoćnije države. Opredelјenje je, dakle, da se globalni svetski poredak radi brže realizacije tog procesa, stvara primetnim ekonomskim i vojnim snagama, a ne snagom kulture i prava.
To dovodi u pitanje očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta naroda koji su zahvaćeni procesom globalizacije pa i suvereniteta njihovih država, čime se direktno ugrožava kulturni i lični suverenitet i integritet pojedinca. (Flynn M, 2015)
Globalizacija kao proces integracija i objedinjavanja sveta u svim oblastima društvenog života, uprkos njegovoj materijalnoj, duhovnoj egzistencijalnoj raznovrsnosti i raznolikosti predstavlјa zakonitost koja ima svoje korene i svoj razvojni put. Ona se počela prvo realizovati kroz integracione procese u oblasti ekonomije. Ti procesi su doveli do nastanka velikih multinacionalnih sistema, a potom su ubrzali kulturnu pa i političku komunikaciju i prožimanje među narodima, državama, regijama, pa i kontinentima. (Zendulková D, 2017)
U procesu globalizacije očekuje se da će se sa dovolјno pažnje uvažavati pluralizam kultura uz prirodnu evoluciju kulturnih posebnosti naroda. Odnos prema nacionalnim kulturama bitno je uslovlјen generalnim opredelјenjem ostvarivanja procesa globalizacije. (Avakumović J. et al, 2021)
Ako se proces globalizacije bude ostvarivao povezivanjem i saradnjom nacionalnih država a ne njihovim ukidanjem i degradacijom onda je izvesno da će za rezultat imati zaista nove vrednosti koje će biti opšteprihvaćene.
Bezbednosne perspektive savremenog sveta
Bezbednosne perspektive savremenog sveta nisu nimalo svetle. Nјih kreira i vodi globalizacija. To se može videti iz sledećih stavova: globalizacija kreira podelјen, uznemiren, nesiguran, nepredvidiv i rizičan svet, sve je manje slobode, sve je više straha i egzistencijalne nesigurnosti, sve je više globalnih raskola - Sever-Jug, Centar-Periferija, Zona mira - Zona nemira, sukob civilizacija, kreiranje geografije nepotrebnog sveta - moć haosa Juga, globalni mir i bezbednost su veoma teško ostvarivi, globalizacija je osnova jačanja multilateralizma i partnerstva u rešavanju bezbednosnih problema.
Ako sagledamo celinu možemo reći da je potencijalno moguće globalizaciju humanizovati ali sa velikim promenama koje bi se ogledale kroz: stvaranje globalizacije sa lјudskim likom, moralni obzir, odgovornost i solidarnost, demokratizacija međunarodnih odnosa i pravednija ekonomska raspodela, pomirlјivo socijalno i ekološko upravlјanje globalnom zajednicom i odustajanje od univerzalizacije samo jednog političkog modela. (Ivanova B. et al, 2020)
Ne dovodeći u pitanje ogroman doprinos globalizacije ostvarenju ideje o jednom svetu kao domovini svih lјudi, potencijalne opasnosti, kao prateći elementi tog procesa, veoma su aktuelne i opravdano privlače pažnju. Činjenica da taj proces sadrži nepoznanice koje mogu da poprime apokaliptičan karakter i da značajno promene početne namere, kao i presudan uticaj njegovih glavnih subjekata i promotera na svet budućnosti, razlog su za drugačije vrednovanje prirode i krajnjih efekata globalnog procesa. (Greene A, 2020)
Danas je sve jasnije da tehnološka racionalnost i ekonomska efikasnost, ako su lišeni moralnog obzira i osećanja odgovornosti, ne mogu da budu osnov stabilnosti i prosperiteta savremenih društava. Otuda su solidarnost i odgovornost uslov bez kojeg moderno društvo ne može uspešno da funkcioniše. Prvi preduslov za to je demokratizacija međunarodnih odnosa i uspostavlјanje nove raspodele odgovornosti. (Żywiołek J, 2019) U suprotnom, nije moguće potisnuti neoimperijalna svojstva globalizacije.
U razmišlјanjima o globalnoj bezbednosti savremenog sveta u budućnosti, kao jednom od najvažnijih pitanja savremene socijalne i političke moći, pod kojom se podrazumeva preraspodela moći, moraju se uzeti u obzir nastojanja da se kompleksnim i demokratskim upravlјanjem prevazilaze ispolјeni nedostaci globalnog procesa. Nesumnjivo, objektivno sagledavanje uzročno-posledičnih relacija izazova i rizika koji prate globalizaciju prvi je korak u stvaranju uslova da se umanji ili izbegne mogućnost njihove potpune aktuelizacije. (Kostić R, 2020)
U vezi s tim, svakako je najvažnija pretpostavka pomirlјivo socijalno i ekološko upravlјanje globalnom zajednicom, kao i odustajanje od obrazaca legitimisanja na osnovu kojih se insistira na univerzalizovanju samo jednog političkog modela. (Lindley A, 2022) Ona donosi i uslovno rečeno neke pozitivne stvari kao što su: povećana ekonomska međuzavisnost kao osnov saradnje između država, neograničenost da se rad i kapital ulažu na bilo kojem mestu u svetu, jačanje svetske ekonomije (Zekić, Brajković, 2022), i jedno porast svetskog bogastva, u trgovini veća mogućnost izbora, kao i mogućnost prodaje i kupovine u bilo kom kraju sveta, širenje demokratskih formi političkog organizovanja, jačanje svesti o nedelјivoj budućnosti, veći pozitivni uticaj nevladinih međunarodnih subjekata i tržišni obrazac socijalne organizacije. Sa druge strane i negativne i to: globalizacija privileguje bogate i razvijene, katastrofalni su učinci međunarodnih institucija, socijalno ekonomske posledice globalizacije daju veoma sumorna predviđanja za budućnost, mračne su perspektive nerazvijenog sveta, globalni procesi nisu spontani, a vođenje procesa je vanserijski negativno, raste i razvija se kriza međunarodno poretka i globalizacija kao poredak trajno institucionalizuje neravnopravnost.
Globalno bezbednosno okruženje
Nacionalna bezbednost je uslovlјena bezbednošću okruženja. Danas je bezbednost okruženja jedna od glavnih karakteristika nebezbednosti. U ovom, savremenom, dobu bezbednosno okruženje čini jedno od osnovnih uslova i karakteristika bezbednosti koje karakteriše: turbulentna dinamika i izmenjeno globalno okruženje, porast povezanosti i međuzavisnosti između država i naroda, netradicionalni izazovi, rizici i pretnje postaju dominantni, novi pristupi bezbednosti kroz globalne asocijacije, model partnerstva i bezbednosne zajednice i neprevaziđenost relevantnosti vojne moći. (Miletić N. et al, 2021)
Pri ovome vojna misija se kreće u granicama u istorijske perspektive i poprima sledeće karakteristike: globalna perspektiva jer rat nije više preovlađujući oblik sukoba; regionalni sukobi, građanski ratovi, terorizam i etničko nasilјe čine postmoderni modus oružanog sukoba; moderne konvencionalne vojske nedovolјno su pripremlјene za nove vrste sukoba; koncept kooperativne bezbednosti se vidi kao osnova za udruživanje nacionalnih i međunarodih nastojanja u sprečavanju sukoba i njihovim upravlјanjem; izmena svrhe, zadataka i načina upotrebe oružanih snaga; razvoj novih oružja i vojne opreme; standardizacije i specijalizacije oružanih snaga; svetski trend demobilizacije i ubrzane profesionalizacije oružanih snaga; bezbednosne integracije i preplitanje nacionalne i regionalno - globalne funkcije oružanih snaga. (Tešić R. et al, 2021)
Na ovaj način nastaje nova bezbednosna paradigma, sa sledećim karakteristikama: savremeni međunarodni odnosi se razvijaju i postoje na temelјu kategorija zasnovanih na vrednostima, a ne moći i odnosa snaga; globalni procesi dovode do sve veće međuzavisnosti koja dovodi do sve veće osetlјivosti i ranjivosti država na krize; sve ovo dovodi do nekih pretpostavki i stavova o bezbednosnom okruženju, tako da je mišlјenje da je: rat širokih razmera malo verovatan, jer je i legitimitet masovnih vojski sporan, tranzicija od modela masovne vojske ka modelu brojčano manje i profesionalne vojske, povećanje zastuplјenosti visokorazvijenih i složenih vojno - tehnoloških sistema i visoko osposoblјenog osoblјa, nove netradicionalne misije i nevojni aspekti bezbednosti kao i neophodnost revizije klasične vojne misije.
Savremeni izazovi, rizici i pretnje
Savremeni izazovi, rizici i pretnje kao svoje sastavne delove i eksponente imaju sledeće izazove, rizike i pretnje: netradicionalne koje vidimo kroz aktere, forme i sredstva, asimetrične koji se pojavlјuju kroz veličinu i transnacionalne. (Avakumović J. et al 2021)
Netradicionalni rizici imaju globalni kontekst i reflektuju se kroz: socijalne raskole, globalnu nejednakosti i siromaštvo, terorizam, etnički i verski ekstremizam, ekološke probleme i deficit resursa, demografske trendove, proliferaciju oružje za masovno uništavanje, organizovani kriminal, globalnu finasijsku krizu, migracije, kršenje međunarodnog poretka, vojni intervencionizam, pandemije zaraznih bolesti. (Schöpfel J. et al, 2020)
Da bi smo bolјe razumeli ovakvo kategorisanje napravićemo kratak pregled kroz dokumenta kojima određene zemlјe, vojne i ekonomske integracije trenutno ili su do skoro definisali izazove, rizike i pretnje.
Evropska strategija bezbednosti: terorizam, proliferacija oružja za masovno uništavanje, regionalni sukobi, neuspele države, organizovani kriminal i migrantska kriza.
Strategija nacionalne bezbednosti – SAD: terorizam, oružje za masovno uništavanje, neuspele države, deficit resursa, demografski trendovi, klimatske promene, kriminalne mreže i migracije. Posebno se napominju direktni protivnici i to Ruska federacija i NR Kina.
Strategija nacionalne bezbednosti – Ruska Federacija (Bardžić, 2023): neravnomeran razvoj sveta, slabost globalne bezbednosne arhitekture, korišćenje vojne moći i sile u međunarodnim odnosima, oružje za masovno uništavanje, terorizam i visoka tehnologija, ultranacionalizam, ksenofobija, separatizam, narkobiznis kriminal, demografski trendovi i nasilne migracije, degradacija životne sredine.
Imajući u vidu da se neki izazovi, rizici i pretnje pojavlјuju skoro u svim dokumentima koji se bave bezbednošću probaćemo ukratko da damo karakteristike najčešćih.
Terorizam
Globalna međuzavisnost, razvoj tehnologije i komunikacija čine fundamentalno nove mogućnosti terorizma kroz stvaranje globalne mreže, najveće teškoće nastaju kod njegovog ograničavanja, kontrole i eliminisanja jer su zastuplјeni neravnopravni učesnici, privatizacija rata i softiciranost taktike, ekonomska i politička frustracija i globalizacija terorizma, taktika slabih protiv jakih i zanemarivanje socijalnih i političkih uzroka terorizma, kazneni pristup terorizmu i militarizacija međunarodnih odnosa.
Oružje za masovno uništavanje
Porast broja država koje poseduju nuklearno oružje i porast rizika od njegove upotrebe, legalni posednici nuklearnih bojevih glava (preko 32.000 komada), porast broja nedržavnih aktera koji poseduju ili mogu da dođu u posed oružja za masovno uništenje, kriza države, tehnološki dinamizam, razvoj komunikacija, propustlјivost granica i porast mogućnosti ilegalne nabavke oružja za masovno uništenje, korak do katastrofalnog terorizma – raskršće radikalizma i tehnologije.
Ekološki problemi
Ekološki poremećaji kao kritični aspekt globalne bezbednosti, destruktivnost prirode – zemlјotresi, ekstremne vremenske prilike (uragani, tornada, dugotrajne suše, nezabeležen nivo padavina...), cunami, poplave...ekološka degradacija koja se javlјa kao kumulativni efekat modernog načina proizvodnje i transnacionalnih tendencija potrošnje, nadmetanje za resurse i novi antagonizmi u međunarodnim odnosima.
Zaklјučak
Savremene međunarodne odnose sačinjava sveukupnost relativno stabilnih bilateralnih i multilateralnih odnosa između teritorijalno razgraničenih društava organizovanih u države kao osnovne subjekte međunarodnih odnosa, saveza država i drugih oblika međudržavnih integracija. Svaka država, kao teritorijalna, politička, ekonomska i kulturna celina, ne može da egzistira i da se razvija samostalno, već je upućena na povezivanje sa drugim državama, na regionalnom i globalnom – svetskom nivou.
Odnosi između država, iskazani u obliku spolјno-političke aktivnosti, određeni su definisanim vrednostima, nacionalnim i državnim interesima i cilјevima koje je potrebno ostvariti ili zaštititi na dostignutom nivou. Suštinu sukoblјavanja u međunarodnim odnosima predstavlјa težnja da se ostvare sopstveni interesi i cilјevi uz istovremeno nametanje svoje volјe i prisilјavanje drugog subjekta da izmeni ili potpuno odustane od realizacije svojih cilјeva.
Reference
2. Avakumović, J., Tešić, R., & Karić, D. (2021). Menadžment tranzicionim procesima u funkciji održivog razvoja. Održivi razvoj, 3(1), 7-16. https://doi.org/10.5937/OdrRaz2101007A
3. Bardžić, Ž., (2023). Novi koncept spolјne politike Ruske Federacije, Revija prava javnog sektora, 3(1), 49–88.
4. Brajković, B. & Marković, I. (2022). Uloga ljudskih resursa u sportskim organizacijama. Menadžment u sportu, 13(1), 7-12.
5. Chassang, G. (2017) “The impact of the EU general data protection regulation on scientific research.” Ecancermedicalscience, 11, 709.
https://doi.org/10.3332/ecancer.2017.709
6. Custers, B.; Dechesne, F.; Sears, A. M.; Tani, T.; van der Hof, S. (2018) “A comparison of data protection legislation and policies across the EU.” Computer Law & Security Review, 34(2):234–243. https://doi.org/10.1016/j.clsr.2017.09.001
7. Flynn, M. (2015) Who Must Be Detained?: Proportionality as a Tool for Critiquing Immigration Detention Policy. Refugee Survey Quarterly, 31(3): 40-68
8. Greene, A. (2020) Derogating from the European Convention on Human Rights in Response to the Coronavirus Pandemic: If not Now, When?. European Human Rights Law Review, April 14, Available at http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.3593358
9. Ivanova, B. & Ristić, S. (2020). Akumulacija i koncentracija kapitala. Akcionarstvo, 26(1), 26-34
10. Jestrović, V., & Jovanović, V. (2022). Uloga korporativnog rukovođenja u održivom razvoju. Održivi razvoj, 4(1), 43-53.
https://doi.org/10.5937/OdrRaz2201043J
11. Kostić, R. (2020). Revizija ostvarivanja ciljeva budžetskih programa. Održivi razvoj, 2(1), 41-52. https://doi.org/10.5937/OdrRaz2001041K
12. Lindley, A. (2022) 'Hit and Miss'?: Access to Legal Assistance in Immigration Detention. Journal of Human Rights Practice, 13(3): 629-653
13. Milanović, N. (2023). Menadžment finansijske održivosti neprofitnih organizacija. Održivi razvoj, 5(1), 7-17.
https://doi.org/10.5937/OdrRaz2301007M
14. Miletić, N. & Farahmandepey, S. (2021). Risk management during sport project impelmentation. Menadžment u sportu, 12(1), 26-33.
15. Schöpfel, J.; Azeroual, O.; Jungbauer-Gans, M. (2020) “Research Ethics, Open Science and CRIS.” Publications, 8(4):51.
16. Tešić, R., Mihajlović, M. & Ilić, Đ. (2021). Strategija diverzifikacije kao nužnost opstanka, rasta i razvoja proizvodnih preduzeća. Akcionarstvo, 27(1), 27-40
17. Toynbee, A. J. (1970). Истраживање историје. Том 1 (p. 535 стр., 1 лист с таблом). Просвета.
18. Zendulková, D. (2017) “The Assessment of Competence to Perform Research and Development by the SK CRIS: Research Organisation as an Object of Evaluation.” Procedia Computer Science, 106: 196–203, ISSN 1877-0509. https://doi.org/10.1016/j.procs.2017.03.016
19. Zekić, M., Brajković, B., (2022). Uloga finansijskog menadžmenta u preduzeću. Finansijski Savetnik, 27(1), 7–23.
20. Żywiołek, J. (2019) “Personal data protection as an element of management security of information.” MAPE, 2(1):515–522. https://sciendo.com/pdf/10.2478/mape-2019-0052
21. Životić, I., Ristić, K., Đuran, B. & Šmigić Miladinović, J. (2022). Uloga bezbednosnog menadžmenta u otkrivanju veza ofšor poslovanja banaka i pranja novca. Akcionarstvo, 28(1), 79-98
Objavljeno u
God. 9 Br. 2 (2023)
Ključne reči
🛡️ Licenca i prava korišćenja
Ovaj rad je objavljen pod Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0).
Autori zadržavaju autorska prava nad svojim radom.
Dozvoljena je upotreba, distribucija i adaptacija rada, uključujući i u komercijalne svrhe, uz obavezno navođenje originalnog autora i izvora.
Zainteresovani za slična istraživanja?
Pregledaj sve članke i časopise