The environment is very endangered today, which is why ecologically responsible trade is necessary. Partnership is one of the marketing tools of environmentally responsible trade. Because of the above, the goal of the study is to find and compare partnerships that would increase environmentally responsible trade in the territory of the former Yugoslavia. According to the author's knowledge, this would be the first such cross-cultural research. The research was conducted with a questionnaire on a sample of 1550 respondents. The sampling methods were the stratified sample method and the simple random sample method. Data were analyzed using descriptive statistics and qualitatively. The results indicate that there are no differences between Serbia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Slovenia and Montenegro when it comes to the most stimulating partnership for environmentally responsible trade, considering that the respondents in all the mentioned countries chose the partnership between a state institution and a company as the most stimulating form of partnership, while the only country that differs is North Macedonia, whose respondents chose a partnership between an international institution and a state institution as the most stimulating partnership.

Uvod

Podaci o životnoj sredini su danas poražavajući i ukazuju sledeće (https://earth.org/the-biggest-environmental-problems-of-our-lifetime/): 13% smrtnih slučajeva u EU je povezano sa različitim oblicima zagađenja životne sredine; svakog minuta seče se šuma veličine 20 fudbalskih terena što uzrokuje da bi do 2030. godine planeta mogla imati samo 10% svojih šuma; trećina hrane namenjene ljudskoj ishranise baca i ako bi se posmatrala ukupna emisija gasova od te vrste otpada to je treći najveći emiter gasova staklene bašte, iza Kine i SAD.

Kako bi životna sredina bila zaštićenija i zdravija, nužna je i ekološki odgovorna trgovina. Jedan od stimulansa ekološki odgovorne trgovine jeste i partnerstvo, što navodi i međunarodna zajednicau globalnoj razvojnoj agendi sa ciljem održivog razvoja „Agenda 2030“. Jačanje partnerstva je cilj 17. „Agende 2030“. Navodi se “Jača partnerstva će doprineti zaštiti životne sredine i održivom razvoju mobilizacijom resursa, deljenjem znanja, promovisanjem stvaranja i transfera ekološki prihvatljivih tehnologija i izgradnjom kapaciteta“ (https://www.unep.org/explore-topics/sustainable-development-goals/why-do- sustainable-development-goals-matter).

S obzirom na napred navedneo, partnerstvo mora da se ponudi kao marketing stimulans ekološki odgovorne trgovine. Odnosno, partnerstvo treba da se posmatra kao jedan od elemenata marketing miksa koji treba da bude ugrađen u marketing strategiju, ukoliko tržišni subjekat želi da ekološki odgovorno trguje. Međutim, treba da se vodi računa o tome ko čini partnere jer ne reaguju svi subjekti na ista partnerstva kada je u pitanju ekološki odgovorna trgovina. Reagovanje na različita partnerstva jeste uzrok okruženja u kome se subjekat nalazi, pa i drževe u kojoj se nalazi.

U cilju prikupljanja informacija na koje vrste partnerstava se odnose ekološki odgovorne trgovine, kako reaguju subjekti i da li postoje razlike između partnerstva kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine na prostoru bivše Jugoslavije, autori rada su izanalizirali brojne studije. Među studijama, ističu se sledeće kros-kulturne studije: Republike bivše Jugoslavije (Raletić Jotanović et. al., 2016), Republike bivše Jugoslavije (Raletić Jotanović et.al., 2017), i Republike bivše Jugoslavije (Raletić Jotanović et.al., 2019). Rezultat analize je da ne postoji ni jedna kros-kulturalnu studiju sprovedena na prostoru bivše Jugoslavije koja se bavi partnerstvom kao stimulansom ekološki odgovorne trgovine.

Zbog napred navedenog, cilj studije je pronalaženje i poređenje partnerstava koja bi povećala ekološki odgovornu trgovinu na prostoru bivše Jugoslavije. Prema saznanjima autora, ovo bi bila prva kros-kulturalna studija sprovedena na prostoru bivše Jugoslavije na temu partnerstva kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine. Republike bivše Jugoslavije su: Republika Srbija (Srbija), Republika Hrvatska (Hrvatska), Republika Slovenija (Slovenija), Republika Severna Makedonija (Makedonija), Federacija Bosne i Hercegovine (Bosna i Hercegovina) i Crna Gora. Kros-kulturalna studija na prostoru bivše Jugoslavije je posebno zanimljiva jer su tadašnje republike 73 godine činile jednu državu dok su danas samostalne suverene države sa svojim različitim karakteristikama.

Pregled literature

Partnerstvo se poima kao “udruživanje i saradnja subjekata sa zajedničkim interesima radi realizacije ciljeva koje nisu bili u mogućnosti da ostvare samostalnim delovanjem“ (Vock et al., 2013, 1475). Cilj svakog partnerstva jeste ostvariti sinergetski efekat, s obzirom da u partnerstva ulaze subjekti koji imaju različite konkurentske prednosti tj. inpute koje integrišu i omogućavaju stvaranje dodatne vrednosti za sve subjekte koji učestvuju u partnerstvu, kao i društvo u celini.

Partnerstva u domenu održivog razvoja i zaštite životne sredine se definišu kao

„platforma koja je potrebna za održivi razvoj čitavog društva“ (UNDP, 2013, 2). Ono predstavlja vin-vin situaciju za sve učesnike partnerstva kao i društva u celini, pri čemu treba da se ostvari dodatna vrednost u domenu zaštite životne sredine.

Da je partnerstvo značajno radi zaštite životne sredine, odnosno ekološki odgovornog ponašanja svih tržišnih subjakata potvrđuju brojne naučne studije (Haiying, 2014;Wassmera et al., 2017; Chang et al., 2019;Chena et al., 2019; Wang, Ma, 2020)

Koliki je značaj partnerstva danas, ukazuje i podatak da uključenost u partnerstvo radi ekološki odgovornog ponašanja doprinosi konkurentnosti subjekta više nego cene njihovih proizvoda (Kanani, 2012).

Partnerstvo u funkciji ekološki odgovornog ponašanja se javlja u sledećim oblicima:

· Direktna partnerstva. Pod direktnim partnerstvima podrazumevaju se planska i namenska udruživanja subjekata. Javljaju se tri forme direktnih partnerstava (Kanani, 2012): a) bilateralna saradnja, b) trodimenzionalna saradnja, i c) više akterska inicijativa.

· Indirektna partnerstva. Indirektna partnerstva podrazumevaju neplanirano i nedogovoreno udruživanje subjekata. Najčešća forma indirektnog partnerstva jeste uzrok-povezani marketing, koji podrazumeva da se ciljna grupa dobrovoljno angažuje u aktivnostima organizatora kampanje.

Oblici partnerstva kao stimulansi ekološki odgovorne trgovine zavise od brojnih makro i strukturni faktori država, prema rezultatima studija (Dolan, 2002; Schaefer, Crane, 2005; Thøgersen, 2005; Assadourian, 2010; Marx et al., 2010), koje su došle do zaključaka da različite karakteristike država utiču na različito ekološki odgovorno ponašanje.

Sve republike bivše Jugoslavije imaju različite makro, strukturalne i mikro faktore koji ih karakterišu (https://www.stat.gov.rs/, https://dzs.gov.hr/, https://www.stat.si/statweb,https://bhas.gov.ba/?lang=sr, https://www.monstat.org/cg/, https://www.stat.gov.mk/).

Dosadašnje kros-kulturalne studije sprovedene širom sveta su rezultirale različitostima u ekološki odgovornom ponašanju i njegovim stimulansima: USA- Francuska (Arbuthnot, Lingg, 1975), USA-Nemačka (Sriram, Forman, 1993), Baltičke zemlje (Gooch, 1995), Kanada-Francuska(Laroche et al., 1996), Belgija- Poljska (Roozen, Pelsmacker, 2000), Nordijske zemlje –USA (Lindell, Karagozoglu, 2001), USA-Kina (Yingjiao et. al., 2014), i zemlje sa prostora bivše Jugoslavije (Raletić Jotanović et. al., 2016), (Raletić Jotanović et.al., 2017) i (Raletić Jotanović et.al., 2019).

Rezultati ranije sprovedenih kros-kulturalnih studija i različiti mikro, makro i strukturalnih faktoridanas suverenih država sa prostora bivše Jugoslavije impliciraju da se polazi od hipoteze:

HO: Postoje razlike u partnerstvima kao stimulansima ekološki odgovorne trgovineizmeđu država sa prostoru bivše Jugoslavije.

Uzorak istraživanja

U kros-kulturalnom istraživanju na temu partnerstva kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine na prostoru bivše Jugoslavije je učestvovalo 1550 ispitanika.

Osnovni skup istraživanja je oko 17 miliona ljudi. Ipak, veličina uzorka se smatra malom ali prihvatljivom, s obzirom na: prirodu istraživanja, promenljivost karakteristika populacije, broj varijabli koje se ispituju, promenljivost predmeta istraživanja i ograničene finansijske resurse istraživača.

Ukoliko se posmatra struktura uzorka u odnosu na države iz koje ispitanici potiču, od 1550 ispitanika: 276 ispitanika je iz Srbije, 250 ispitanika je iz Hrvatske, 265 ispitanika je iz Bosne i Hercegovine, 250 ispitanika je iz Crne Gore, 253 ispitanika je iz Severne Makedonije dok je 256 ispitanika iz Slovenije. Odnosno, od 100% uzorka: 17,81% je iz Srbije, 16,51% je iz Hrvatske, 16,32% je iz Bosne i Hercegovine, 17,10% je iz Crne Gore dok je 16,13% iz Severne Makedonije i Slovenije.

Korišćene metode prikupljanja uzorka su metod stratifikovanog uzorka i metod prostog slučajnog uzorka. Populacija ispitanika sa prostora bivše Jugoslovije, podeljena je u šest stratuma odnosno, šest država sa prostora bivše Jugoslavije: Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Severna Makedonija i Slovenija. Metod prostog slučajnog uzorka je korišćen kako bi se nasumično izabrali ispitanici iz svakog stratuma.

Instrument

Instrument istraživanja je upitnik, koji je kreiran za potrebe ovog istraživanja. Upitnik je sačinjen iz dva dela,saglasnosti za popunjavanje upitnika i pitanja o partnerstvu. Pitanje o partnerstvu je podrazumevalo da ispitanici zaokruže dva ili više tržišnih subjekata čije bi ih partnerstvo stimulisalo na ekološki odgovornu trgovinu. Ponuđeni tržišni subjekti su bili: međunarodne institucije, državne institucije, kompanije, poznate ličnosti i nevladine organizacije (NVO).

Postupak i tok istraživanja

Upitnik je kreiran na srpskom jeziku nakon čega je preveden na: slovenački, makedonski i hrvatski jezik. Ispitanici iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore su popunjavali upitnike na srpskom jeziku, s obzirom da se mogu svrstati u isto govorno područje. Prilog 1. je upitnik na srpskom jeziku.

Upitnik je distribuiran kao štampani dokument u ruke ispitanika i kao link Internet platforme Gugl drajva (Google drive) na i-mejlove ili fejzbuk (Facebook) adrese ispitanika.

Popunjavanje upitnika je bilo anoniomno.

Statistička obrada podataka

Podaci su se analizirali kvalitativno, odnosno kroz analizu frekvencija odgovora ispitanika, tj. primenom deskriptivne statistike.

Posebno se ukazuje, da i ako u radu nije sprovedena složena statistika, značaj rada se ogleda u predmetu istraživanja i uzorku istraživanja (obim, struktura i rasprostranjenost) odnosno, u prirodi istraživanja koja jeste kros-kulturalna.

Rezultati

U nastavku teksta prikazane su frekvencije odgovora ispitanika na postavljeno pitanje koje se odnosi na njihov stav o partnerstvukao stimulansu ekološki odgovornog ponašanja.

Rezultati po pojedinačnim državama sa prostora bivše Jugoslavije

Srbija: Ukoliko se analizira partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine može se zaključiti da je najstimulativniji vid partnerstva između državne institucije i kompanije (AS=18,1) (Tabela 1).

Tabela 1. Srbija - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Hrvatska: Analizom kombinacija tržišnih subjekata u funkciji partnerstva kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine u Hrvatskoj (Tabeli 2.) može se zaključiti da je najstimulativnije partnerstvo između državne institucije i kompanije (AS=14,8).

Tabela 1. Hrvatska - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Bosna i Hercegovina: Analizom Tabele 3. koja se odnosi na partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine u Bosni i Hercegovini zaključuje se, najstimulativnije partnerstvo je između državne institucije i kompanije (AS= 14,7).

Tabela 2. Bosna i Hercegovina - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Crna Gora: Partnerstvo državne institucije i kompanije je najstimulativnije partnerstvo kada se radi o povećenju ekološki odgovorne trgovine iz Crne Gore (AS=13,2) (Tabela 4.).

Tabela 3. Crna Gora - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Severna Makedonija: Analiziranjem partnerstava kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine u Severnoj Makedoniji (Tabela 5.) moguće je zaključiti da je najstimulativnije partnerstvo između međunarodne institucije i državne institucije (AS=14,2).

Tabela 4. Severna Makedonija - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Slovenija: Ispitanicima iz Slovenije je najstimulativnije partnerstvo u funkciji povećanja ekološki odgovorne trgovine između državne institucije i kompanije (AS=16) (Tabela 6.).

Tabela 5.Slovenija - Partnerstvo kao stimulans ekološki odgovorne trgovine

Komparativna analiza rezultata svih država sa prostora bivše Jugoslavije

Ukoliko se napred prezentovani rezultati po državama integrišu i objedine dolazi se do zaključka da ne postoje razlike između Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Crne Gore kada je u pitanju najstimulativnije partnerstvo radi ekološki odgovorne trgovine, s obzirom da su ispitanici u svim navedenim državama kao najstimulativniju formu partnerstva izabrali partnerstvo između državne institucije i kompanije. Jedina država koja se razlikuje jeste Severna Makedonija, čiji su ispitanici kao najstimulativnije partnerstvo izabrali partnerstvo između međunarodne institucije i državne institucije.

Analiza dobijenih rezultata ukazuje i da sve države sa prostora bivše Jugoslavije kao jednog od partnera u najstimulativnijem partnerstvu radi ekološki odgovorne trgovine vide državne institucije.

Takođe, rezultati ukazuju da sve države sa prostora bivše Jugoslavije kao najstimulativniju formu partnerstva za ekološki odgovornu trgovinu vide bilateralno partnerstvo.

Posebno se ukazuje da se značaj rada se ogleda u predmetu istraživanja i uzorku istraživanja (obim, struktura i rasprostranjenost) odnosno, u prirodi istraživanja koja jeste kros-kulturalna.

Diskusija

Dobijeni rezultati se mogu obrazližiti time da su države sa prostora bivše Jugoslavije imale 73 godine zajedničke istorije, koja je podrazumevala poimanje države kao institucije od poverenja, koja je delala za dobrobit naroda, i preduzeća (kompanija), koje su tada sarađivale sa državom, tačnije pod okriljem države. Državne institucije i kompanije su tržišni subjekti dugo prisutno na prostoru bivše Jugoslavije. Zbog napred navedenog je većina država sa prostora bivše Jugoslavije izabrala kao najstimulativnije partnerstvo saradnju između državne institucije i kompanije.

Međunarodne institucije i NVO su „novi“ tržišni subjekti na prostoru bivše Jugoslavije, koji jošnisu stekli dovoljno poverenja. Poznate ličnosti su pojedinci koji nemaju dovoljno jak uticaj na tržišne subjekte.

S obzirom na dobijene rezultate zaključuje se da postavljena hipoteza (HO): postoje razlike u partnerstvima kao stimulansima ekološki odgovorne trgovine između država sa prostora bivše Jugoslavije, nije potvrđena.

Ograničenja istraživanja

Kros-kulturalno istraživanje na temu partnerstva kao stimulansa ekološki odgovorne trgovine na prostoru bivše Jugoslavije je sprovedeno vrlo pažljivo, međutim, ipak ima ograničenja:

Novi upitnik – Upitnik dizajniran za potrebe ovog istraživanja je novi, nije ranije primenjen u istraživanjima i nije standardizovan.

Veličina uzorka – Veličina uzorka je mala s obzirom da je osnovni skup veličine 17 miliona ljudi, dok je veličina uzorka 1550 ispitanika. Do ovakvog ograničenja je došlo zbog ograničenih finansijskih sredstava.

Primena samo deskriptivne statistike– Istraživanje je zasnovano samo na deskriptivnoj statistici zbog čega se može smatrati da tema partnerstva i ekološki odgvorne trgovine na prostoru bivše Jugoslavije nije potpuna.

Međutim, navedena ograničenja istraživanja su prema mišljenjima autora prihvatljiva, tako da se dobijeni rezultati mogu smatrati relevantnim.

Zaključak

Rezultati ukazuju da ne postoje razlike između Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Crne Gore kada je u pitanju najstimulativnije partnerstvo radi ekološki odgovorne trgovine, dok je jedina država koja se razlikuje od svih ostalih Severna Makedonija.

Najstimulativnija forma partnerstva za ekološki odgovornu trgovinu za ispitanike iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Crne Gore je partnerstvo između državne institucije i kompanije dok su ispitanici iz Severne Makedonije izabrali partnerstvo između međunarodne institucije i državne institucije.

Dobijeni rezultati ne potvrđuju postavljenu hipotezu: (HO): postoje razlike u partnerstvima kao stimulansima ekološki odgovorne trgovine između država sa prostora bivše Jugoslavije.

Takođe, rezultati ukazuju da sve države sa prostora bivše Jugoslavije kao jednog od partnera u najstimulativnijem partnerstvu radi ekološki odgovorne trgovine vide državne institucije dok su bilateralna partnerstva najstimulativnija.

Praktična primena rezultata istraživanja ogleda se u tome da tržišni subjekti sa prostora država bivše Jugoslavije treba da inkorporiraju u svoju marketing strategiju partnerstvo kao marketing element, i to da bude bilateralno partnerstvo čiji je jedan od partnera državna institucija.

Teorisjka primena rezultata istraživanja ogleda se u podacima koji mogu da posluže za teorisjki okvir narednih istraživanja, odnosno stvaranje naučne diskusije i gledišta o istraživanoj temi.

Predlog za buduća istraživanja prvenstveno se ogleda u otklanjanju ograničenja ovog istraživanja. Takođe, predlozi za buduća istraživanja jesu: a) prošireni pristup istraživanja kroz uključivanje i drugih varijabli i kvalitativnih metoda, kako bi se dobila šira slika o ekološki odgovornoj kupovini na prostoru bivše Jugoslavije; i b) sprovođenje longitudinalnih istraživanja na istu temu svakih deset godina, kako bi se uvidele promene i struktura promena u ekološki odgovornoj trgovini na prostoru bivše Jugoslavije.