Activities and Characteristics of a Manager in the Function of Improving the Strategic Activity of a Company

Marija Kalinić | Milena Cvjetković | Milovan Cvjetković | Zoran Jovanović
Submission received: 10 November 2020 / Accepted: 21 January 2021

Abstract

The paper deals with the analysis of the role of activities and characteristics of the manager as a factor in improving the strategic activity of a company. The survey included 327 managers of different levels who are employed in companies operating on the territory of the Republic of Serbia. Correlation analysis confirmed statistically significant relationships between observed activity variables and managerial characteristics and strategic action variables. The regression method confirmed that the variables communication and innovation and flexibility had the greatest influence on all analyzed variables of strategic action, while the variables of activity and characteristics of managers had the greatest importance on the variables of strategic decision making and quality of vision and mission. The aim of the presented research is to point out the importance of activities and characteristics of managers with the goal of business promotion, primarily through strategic action, and that they can be crucial for improving the market and competitive position of companies.

Article

Uvod

Da bi preduzeće obezbedilo svoje tržišno učešće i steklo konkurentsku prednost, od ključnog značaja je njegova strateška orijentacija. Nakon postavljanja vizije, kuda preduzeće želi da ide, potrebno je izabrati adekvatnu strategiju za što efikasnije postizanje zadatog cilja. Strateška orijentacija menadžmenta kompanije omogućava njihovo aktiviranje i sprovođenje promena koje podržavaju postizanje njegovih dugoročnih razvojnih ciljeva, a pre svega njegovog razvoja (Skalik, 2016). Strateško upravljanje pretpostavlja tržišno orijentisan pogled - prema kupcima, konkurentima i tržišnom okruženju - kako bi podržao fleksibilne strategije osetljive na brze promene u ponašanju kupaca. (Aeker, 2009) Savremeni strategijski menadžment teži ka tome da pomoću odgovarajuće konkurentske strategije poveća konkurentsku prednost i efekte poslovanja. (Prdić, 2017)

Efektivno upravljanje znanjem pozitivno doprinosi strateškoj orijentaciji. (Ferraresi et al., 2012) Razumevanje uloge ljudskih resursa u razvoju i iskorišćavanju sposobnosti za otpornost kompanije u skladu je sa proširenom odgovornošću ljudskih resursa za upravljanje ukupnim ljudskim kapitalom i doprinoseći njegovom konkurentnom uspehu. (Lengnick-Hall et al., 2011)

Aktivnosti u upravljanju ljudskim resursima su strateški važne jer su potencijalno vredne, retke, teško ih je imitirati i zameniti, a one su od ključnog značaja za stvaranje organizacione sposobnosti za postizanje strateških ciljeva kompanije. (Manickavasagam, 2006) Menadžeri moraju povezati ljude sa potrebnim sposobnostima i motivacijom, do složenih, dinamičnih i krhkih organizacionih ciljeva i radnih uslova, da bi uticali na trajne rezultate rada. (Paauve, Boselie, 2005) Istraživanje je potvrdilo da kompanije sa višim nivoom ljudskog kapitala, nivo obrazovanja, obuka, radno iskustvo i veštine, rade bolje ukoliko top menadžeri shvate da ovi resursi daju karakterističnu vrednost (Carmeli, Schaubroeck, 2005), dok su rezultati istraživanja otkrili da su vredni i jedinstveni zaposleni, oni koji imaju specifična znanja, veštine i sposobnosti, bili pozitivno povezani sa konkurentnošću i efikasnošću preduzeća. (Lopez-Cabrales et al., 2006) Postoji potreba da se planirana strategija uskladi sa realizacijom, stvaranjem potrebnog ljudskog kapitala, jasnih očekivanja, sposobnosti i motivacije zaposlenih, zajedno sa socijalnim kapitalom, odnosima, procesima i sistemima, za efikasno sprovođenje strategije (Ostroff, Boven, 2000) Studije pokazuju da su radne prakse visokih performansi (Sels et al., 2006.) i radne organizacije visokog učešća (Batt, Colvin, 2011) povezane sa pozitivnim organizacionim rezultatima - povećana produktivnost, niža stopa napuštanja posla i otpuštanja.

Organizacije mogu povećati svoju stratešku vrednost poboljšavajući kompetencije u tri primarna područja: organizacioni dizajn, upravljanje promenama i merenje performansi (Boudreau, Ramstad, 2005; Lavler et al., 2004). Nikandrou i Papalekandris (2007) su otkrili da su uspešne kompanije povećale angažman ljudskih resursa u strateškim odlukma i izgradile organizacionu sposobnost kroz aktivnosti obuke i razvoja, dok su istraživanja (Green et al., 2006) potvrdila pozitivan i značajan odnos između upravljanja ljudskim resursima i organizacionog učinka.

Međusobna povezanost različitih strateških orijentacija pruža održivu konkurentsku prednost za organizacije (Hult et al. 2004), a kompanije koje nastavljaju balansirati različite strateške orijentacije imaju bolji učinak (Bhuian et al., 2005). Dharmasiri (2009) je naglasio važnost strateške orijentacije za uspeh organizacija u zemljama u razvoju.

Ljudski resursi imaju moć učenja. Zahvaljujući znanju i moći učenja ljudski resursi su osnova uvođenja promena. (Đuričin, Janošević, 2009). Ljudi, kao vitalan resurs, predstavljaju ključni faktor poboljšanja performansi preduzeća. Sposobnost zaposlenih da se adaptiraju na promene iz okruženja je prava veština koja može biti i izvor konkurentske prednosti na oscilirajućim tržištima. (Stevanović, 2009) Preduzeća se među sobom razlikuju po onome što znaju, dok je cilj efikasne primene znanja donošenje najkvalitetnijih odluka. (Mihajlović, 2014)

Cilj rada i korišćena metodologija

Prikazano istraživanje u radu treba da ukaže na to da li postoji uticaj, i u kojoj meri je on izražen, između varijabli aktivnosti i karakteristike menadžera i varijabli strategijsko delovanje. Cilj istraživanja je da se ukaže na značaj pojedinih varijabli aktivnosti i karakteristika menadžera koje imaju veliki uticaj na varijable strategijsko delovanje, kako bi se one mogle unaprediti i poboljšati u poslovanju preduzeća. Istraživanje je sprovedeno tokom 2019. godine i obuhvatilo je uzorak od 327 menadžera različitih nivoa koji su zaposleni u preduzećima u Srbiji. Rezultati istraživanja obrađeni su pomoću softverskog programa IBM SPSS Statistics 25. Metode koje su korištene u obradi podataka su deskritptivna statistika, korelaciona i regresiona analiza, kojom se utvrđen međusobni uticaj analiziranih varijabli i prikazan uticaj i doprinos pojedinačnih varijabli. Putem ovog istraživanja dokazuju se sledeće hipoteze:

· H1: Varijable aktivnosti menadžmenta pokazuju statistički značajnu povezanost sa varijablama strategijsko delovanje.

· H2: Varijable karakteristike menadžera pokazuju statistički značajnu povezanost sa varijablama strategijsko delovanje.

Rezultati rada sa diskusijom

Da bi se izvršila analiza uticaja varijabli aktivnosti i karakteristika menadžera i varijabli strategijsko delovanje, prvobitno je izvršena ocena analiziranih varijabli. Varijable strategijsko delovanje ocenjene su pomoću semantičke diferencijalne skale gde se vrednosti kreću od 1-5, gde je 1 = veoma nisko, 5 = veoma visoko. Varijable aktivnosti i karakteristike menadžera su ocenjene pomoću Likertove skale koja se sastoji od 5 stepeni, gde je 1 = u potpunosti se ne slažem, 5 = u potpunosti se slažem.

Tabela 1. Deskriptivna statistika varijabli strategijsko delovanje

Deskriptivna statistika analiziranih varijabli strategijskog delovanja preduzeća prikazana je u tabeli (Tabela 1), gde se na osnovu rezultata može uvideti da su sve analizirane varijable ocenjene veoma dobro, i da premašuju srednju vrednost koja iznosi 2,5. Među najbolje ocenjenim varijablama našle su su varijabla kvalitet vizije i misije i unapređenje kvaliteta poslovanja, sa ocenom 3,63, a ocenu 3,60 dobila je varijabla unapređenje konkurentnosti poslovanja. Ovo ukazuje da je za efikasno strategijsko delovanja od presudnog značaja kvalitet vizije i misije, kao vodilje preduzeća u postizanju svojih ciljeva. Osim toga, unapređenje kvaliteta i konkurentnosti poslovanja su ciljevi strategijskog delovanja svakog preduzeća koje želi da bude uspešno na tržištu. Kao najslabije ocenjene varijbale izdvojile su se inovativne i istraživačke aktivnosti, sa ocenom 3,31, i upravljanje promenama, sa ocenom 3,34. Ovim varijablama je ukazano da analizriana preduzeća ne pridaju veliku pažnju upravo onim segmentima koji su im neophodni da zadrže, ili pak unaprede svoju tržišnu poziciju u nepredvidivom okruženje.

Tabela 2. Deskriptivna statistika varijabli aktivnosti menadžmenta

Aktivnosti menadžmenta u preduzećima ocenjene su od strane ispitanika i deskriptivnom statistikom ukazano je da su sve posmatrane varijable dobile visoke ocene. Međutim, najbolje ocenjene varijable su timska saradnja, sa ocenom 3,78, varijabla komunikacija koja je dobila ocenu 3,76, i varijabla obuka i razvoj zaposlenih, sa ocenom 3,59. Uspešna komunikacija unutar preduzeća obezbeđuje prenošenje kako informacija, tako i kreativnih ideja i znanja, koji su neophodno za realizaciju postavljenih ciljeva preduzeća. Osim toga, ukazano je na značaj obuke i razvoja u preduzeću, jer preduzeća koja su uspešna i konkurentna, prepoznala su znanje kao ključni resurs savremenog poslovanja, i svoju konkurentnost na tržištu grade obučavajući i usavršavajući svoje zaposlene. Među najslabije ocenjenim varijablama aktivnosti menadžmenta su nagrađivanje, čija je ocena 3,46 i motivacija koja je ocenjena sa 3,46. Ona preduzeća koja ne motivišu svoje zaposlene, i ne nagrađuju ih, shodno svom zalaganju i trudu, svakako da će imati radnike koji će svoje zadatke raditi rutinski, bez posebne motivacije da budu više angažovani u postizanju boljih rezultata rada. Takvi zaposleni imaju cilj postizanje materijalne koristi, dok su samopotvrđivanje, napredovanje u karijeri faktori koji kod njih izostaju, pa samim tim, njihov rad nije u produktivan i ispunjen kreativnošću i idejama.

Tabela 3. Deskriptivna statistika varijabli karakteristika menadžera

Ispitanici su ocenjivali varijable karakteristike menadžera, gde su sve analizirane varijable visoko ocenjene. Među najbolje ocenjenim varijablama našle su su varijable poverenje i posvećenost, čija je ocena 3,65, varijabla usavršavanje i unapređenje znanja, sa ocenom 3,61 i varijabla ogranizacione sposobnosti, koja je ocenjena sa 3,58. Ovim se ukazuje da su menadžeri anketiranih preduzeća posvećeni svom poslu i imaju poverenje kako svojih nadređenih, tako i svojih zaposlenih. Uspešan menadžer mora da ima organizacione sposobnosti kako bi postavio prave ljude na pravo mesto i uputio ih da svi idu u istom smeru ka ostvarivanju zadatih ciljeva preduzeća. Kako bi bio što efikasniji u tome, kao i svi zaposleni, tako i menadžeri moraju da unapređuju svoja znanja i veštine, i pronalaze nove načine i metode kako bi poslvovanje svog preduzeća učinili efikasnijim i efektivnijim. Varijable karakteristika menadžera koje su najslabije ocenjene su varijabla preuzimanje inicijative, sa ocenom 3,45, i varijabla preuzimanje rizika, sa ocenom 3,54. Ono što nedostaje menadžerima u našim preduzećima je liderska moć koju treba da imaju u sebi, i da kao vođe imaju mogućnosti da preuzmu inicijativu, i da putem kreativnih i inovativnih ideja pokrenu svoje zaposlene, vode brigu o njima i omogućuju im učešće u donošenju i spovođenju odluka, ali smim tim, budu i spremni za preuzimanje rizika u slučaju neuspeha.

Koralecioni odnosi prikazani u tabeli (Tabela 4) pokazuju da između varijabli aktivnosti menadžmenta i varijabli strategijsko delovanja postoji jaka i pozitivna međusobna povezanost, na osnovu čega je potvrđena hipoteza 1. Naime, kod svih analiziranih odnosa uspostavljene su pozitivne korelacije umerene i visoke korelacije. Time se ukazuje da se unapređenjem aktivnosti menadžmenta poboljšava efikasnost strategijskog delovanja.

Tabela 4. Korelacioni odnosi između varijabli aktivnosti menadžmenta i varijabli strategijsko delovanje

Visoka korelacija i izrazita povezanost uspostavljena je između varijable liderstvo i varijabli kvalitet vizije i misije, strategijsko odlučivanje i unapređenje kvaliteta poslovanja. Ovi odnosi ukazuju da je moć lidera koji ima u svojoj inicijativi i mogućnosti da svoje ideje realizuje pomoću zaposlenih, koji su uključeni u donošenje i realizaciju odluka, ključni za donošenje efikasnih strategijskih odluka, kojima se obezbeđuje postizanje zadate misije i vizije preduzeća uz poboljšanje kvaliteta poslovanja. Osim toga, varijabla komunikacije pokazuje jaku i pozitivnu vezu sa varijablama kvalitet vizije i misije, unapređenje kvaliteta poslovanja i unapređenje konkurentnosti poslovanja. Ovim odnosima se ukazuje da efikasna komunikacija u preduzeću koja obezbeđuje protok informacija, ideja i znanja među zaposlenima i menadžerima, omogućuje postizanje zadatih ciljeva preduzaća, koji se baziraju na unapređenju kvaliteta i konkurentnosti poslovanja. Varijabla strategijsko odlučivanje, osim sa varijabom liderstvo, bitnu povezanost pokazuje i sa varijablama nagrađivanje i uključenost zaposlenih u donošenje odluka. Ova povezanost ukazuje da je za efikasno donošenje strategijskih odluka bitno omogućiti uključenost zaposlenih u donošenje istih, kako bi se obezbedilo donošenje pravih odluka čijom realizacijom bi se uticalo na postizanje boljih rezultata rada, čemu svakako doprinosi i faktor nagrađivanja zaposlenih, što utiče na njihovo veće zalaganje, trud i rad u realizaciji strategijskih odluka.

Među najslabijim koelacijama, koji pokazuju umerenu povezanost, našle su se varijabla timska saradnja i efikasnost strategijskih odluka, i varijabla obuka i razvoj zaposlenih na varijable upravljanje promenama i veće tržišno učešće. Za donošenje strategijskih odluka neophodno je sprovođenje analize, kako eksternog, tako i internog okruženja, i koordinacija svih sektora unutar preduzeća kako bi odluka koja se donosi obezbedila željeni efekat. Upravo u onim preduzećima gde nedostaje timska saradnja među svim nivoima menadžmenta, nedostaje i mogućnost donošenja efikasnih i efektivnih strategijskih odluka. Osim toga, u preduzećima u kojim obuka i razvoj zaposlenih nisu dovoljno zastupljeni, postoji mogućnost da se kod zaposlenih ne razvijaju u dovoljnoj meri iskustva i veštine neophodne za savremeno poslovanje i shvatanje potreba da organizacija mora da bude spremna da se menja i da uči, kako bi bila sposobna da se razvija i raste na tržištu.

Tabela 5. Korelacioni odnosi između varijabli karakteristike menadžera i varijabli strategijsko delovanje

Varijable karakteristike menadžera i varijable strategijsko delovanje pokazuju jake i pozitivne korelacione odnose, na osnovu čega je potvrđena hipoteza 2. Većina korelacionih odnosa pokazuje bitnu povezanost, dok jedan deo njih pokazuje i izrazitu povezanost između analiziranih varijabli.

Izrazita pvezanost uspostavljena je između varijabli preuzimanje inicijative i varijabli kvalitet vizije i misije, strategijsko planiranje i strategijsko odlučivanje. Ovim se ukazuje na značaj kreativnog i inovativnog delovanja menadžera i njegove sposobnosti da preuzme inicijativu u pokretanju akcija neophodnih za postizanje ciljeva organizacije, a sve kroz pravoremeno planiranje i donošenje odluka. Visoka korelacija uspostavljena je i između varijable usavršavanje i unapređenje znanja i varijable unapređenje kvaliteta poslovanja, što samo ukazuje da btinu povezanost između znanja i kvaliteta, kao ključnih faktora unapređenja poslovanja. Bez adekvatnih znanja, veština i sposobnosti, koje dobar menadžer mora kontinuirano da usvaršava, ne postoji ni mogućnost unapređenja kvaliteta poslovanja, koji se bazira na uključenosti zaposlenih u postizanje kvaliteta i stvaranje odgovornosti kod njih za igradnju kvaliteta kao zajedničkog cilja kome se teži. (Cvjetković, 2015) Izrazita poveznost zabeležila je i varijabla organizaciona sposobnost sa varjiablama kvalitet vizije i strategijsko planiranje. Time se potvrđuje da su menadžeri koji su sposobni da postave prave ljude na pravo mesto i da im adekvatno rasporede radne zadatke, efikasni u postizanju zadate vizije i misije preduzeća, ali i u realizaciji strategijskih planova preduzeća obezbeđenjem efikasnosti realizacije poslovanja. Visoku korelaciju i izrazitu povezanost zabeležila je varijabla inovativnost i fleksibilnost na skoro sve varijable strategijkog delovanja. Ovim se ukazuje da su karakteristike menadžera u nepredvidiim i promenljivim uslovima koji vladaju na tržištu, upravo njihova inovativnost da odgovore novim izazovima koji se stavljaju pred njih, ali i fleksibilnost koja im obezbeđuju da se lakše prilagode novih zahtevima i uslovima koje pred njih nameće tržište. Njihova sposobnost leži u tome da ne dozvole da se te promene negativno odraze na poslovanje preduzeća, već da, naprotiv, svoje poslovanje preusmere i izvuku korist iz tih promena.

Umerene korelacione odnose koji pokazuju bitnu povezanost zabeleženi su između varijabli poverenje i posvećenost i varijabli upravljanje promenama i inovativne i straživačke aktivnosti. U onim preduzećim gde nedostaje poverenje kod menadžera, ali i njihova posvećenost zaposlenima, izostaje adekvatno upravljanje promenama i inovativnost u razvoju. Promene predstavljaju neminovnost u poslovanju jednog preduzeća, ali vrlo često se nailazi na otpor prema promenama kod zaposlenih, gde upravo poverenje koje oni imaju u svoje menadžere treba da bude presudno da oni te promene prihvate i da im pomognu i da što efikasnije obavljaju svoje aktivnosti. Sa druge strane, samo inovativnim aktivnostima preduzeće može da ide ka rastu i razvoju, a upravo posvećenost menadžera treba da rezultira time da njihovi zaposlenih budu što više uključeni u donošenje kreativnih ideja i sugestija čime se poslovanje može unaprediti. Varijable upravljanje promenama i inovativne i istraživačke aktivnosti umerenu korelaciju pokazuju i sa varijablom rešavanje konfilika, koja posebno dolazi do izražaja kada preduzeće nije spremno da sprovede odgovarajuće promene i dolazi do velikog otpora kod zaposlenih, a menadžeri nisu sposobni da promene sprovedu do kraja i savladaju otpor kod zaposlenih.

Na osnovu potvrđene velike zavisnosti i uticaja analiziranih varijabli, izvršena je regresiona ananliza i utvrđen uticaj pojedinih varijabli aktivnosti i karakteristika menadžera na efikasnost strategijskog delovanja preduzeća.

Tabela 6. Regresiona analiza uticaja varijabli aktivnosti menadžmenta na varijable strategijsko delovanje (uključuje varijable koje su pokazale statističku značajnost)

Tabelom (Tabela 6) su prikazani rezultati regresione metode kojom je ispitan doprinos varijabli aktivnosti mendžmenta za totalni R kvadrat regresije sa varijablama strategijskog delovanja. Rezultati ukazuju da su aktivnosti menadžmenta najbolji prediktori strategijskog odlučivanja (R2=0,696) preduzeća. Samim tim, može se zaključiti da najveći značaj na efikasnost strategijskog odlučivanja imaju aktivnosti menadžmenta, pa stoga one objašnjavaju 69,6% varijacija strategijskog odlučivanja.

Sve prikazane vrednosti R2 u tabeli (Tabela 6) su statistički značajne, dok su prikazane vrednosti samo onih varijabli koje pokazuju statističku značajnost (Sig.<0,05). Rezultati pokazuju najveći uticaj varijabli komunikacije, motivacije i obuke i razvoja zaposlenih, pri čemu je uticaj varijable motivacije pokazao statističku značajnost na sve varijable strategijskog delovanja preduzeća.

Tabela 7. Regresiona analiza uticaja varijabli aktivnosti menadžmenta na varijable strategijsko delovanje (uključuje varijable koje su pokazale statističku značajnost)

Regresionom metodom ispitan je i doprinos varijabli karakteristika menadžera za totalni R kvadrat regresije sa varijablama strategijskog delovanja. Prikazani rezultati u tabeli (Tabela 7) ukazuju da su varijable karakteristike menadžera najbolji prediktori kvaliteta vizije i misije (R2=0,665) preduzeća. Shodno tome, može se potvrditi da najveći značaj na kvalitet vizije i misije imaju karakteristike menadžera, odnosno da one objašnjavaju 66,5% varijacija kvaliteta vizije i misije.

Rezultati regresione analize pokazuju da su sve vrednosti R2 u tabeli (Tabela 7) statistički značajne. Osim toga, prikazane su vrednosti samo onih varijabli koje pokazuju statističku značajnost (Sig.<0,05). Varijabla inovativnost i fleksibilnost pokazuje statistički značajan uticaj na sve varijable strategijskog delovanja. Varijable preuzimanje inicijative i usavršavanje i unapređenje znanja su, prema rezultatima regresione analize, pokazale veliki uticaj na veliki broj varijabli strategijskog delovanja.

Na osnovu rezultata regresione analize utvrđen je regresioni model koji izdvaja one aktivnosti i karakteristike menadžera koji imaju najveći uticaj na postizanje efiksasnosti strategijskog delovanja, i izdvaja one varijable strategijskog delovanja na koje se postiže najveći uticaj navedenih varijabli.

Slika 1. Regresioni model uticaja aktivnosti i karakteristika menadžera na efikasnost strategijskog delovanja preduzeća

Regresioni model ukazuje na karakteristične varijable koje imaju najveći uticaj na strategijsko delovanje preduzeća, odnosno na strategijsko odlučivanje i kvalitet vizije i misije preduzeća. Ovim modelom ukazano je na značaj znanja kao bitnog faktora efikasnog strategijkog odlučivanja, ali i od velikog značaja je i inovativnost i fleksibilnost menadžera i njegova spremnost da preuzme inicijativu. Na efikasno strategijsko odlučivanje, a samim tim i ostvarivanje zadate vizije i misije preduzeća, ključnu ulogu igra ogranizacina klima preduzeća koja podstiče komunikaciju među svim nivoima zaposlenih, ali i primenu različitih strategija materijalne i nematerijalne motivacije zaposlenih.

Zaključak

Istraživanje prikazano u radu, slično rezultatima rada prethodnih istraživanja, potvrdilo je uticaj aktivnosti i karakteristika menadžera na postizanje efikasnijeg i produktivnijeg rada, putem efikasnog strategijskog delovanja preduzeća. Rezultati istraživanja su utvrdili da varijable aktivnosti i karakteristike menadžera pokazuju statistički značajnu povezanost sa varijablama strategijsko delovanje, čime su hipoteze ovog rada potvrđene, a cilj istraživanja ostvaren.

Organizaciona klima koja je motivišuća, i gde je uspostvavljena dobra komunikacija na sivm nivoima, sposobna je da svoju konkurentsku prednost stiče na kolektivnom znanju preduzeća koje se prenosi i širi putem razmene ideja, mišljenja i iskustava među zaposlenima. Osim toga, da bi se preduzeće uspešno suočavalo sa promenama na tržištu, menadžeri moraju biti spremni da vode svoje zaposlene kroz promene, da budu sposobni da preuzmu inicijativu, ali i odgovornost u slučaju neuspeha. Inovativno i fleksibilno poslovanje postaje imperativ savremenih tržišnih uslova, te je stoga ta karakteristika veoma bitan kod uspešnih menadžera. Preduzeće može da ostvari uspešno poslovanje, kroz povoljnu organizacionu klimu i unapređenjem sposobnosti i veština menadžera, a posredstvom strategijskog delovanja preduzeća. Doprinos ovog istraživanja ogleda se u činjenici da su aktivnosti i karakteristike menadžera potvrdile svoj uticaj na efikasnost stretegijskog delovanja preduzeća, pri čemu se posebno istakao uticaj unapređenja znanja, motivacije i komunikacije, inovativnog i fleksibilnog delovanja menadžera. Rezultati istraživanja preduzećima mogu da ukažu u kom pravcu treba svoju organizacionu klimu da razvijaju i koje karakteristike menadžera da unapređuju, kako bi svoje poslovanje učinili konkurentnijim i efikasnijim. Osim toga, mogu da posluže i kao osnova za neka buduća istraživanja koja bi se bavila strategijama i metodama unapređenja aktivnosti i karakterisika menadžera u cilju postizanja efikasnijeg strategijskog delovanja.

References

1.Aaker D. 2009. Strategic Market Management. 9th ed. Wiley, Chichester.
2.Batt R., & A. J. S. Colvin. 2011. An employment systems approach to turnover: Human resources practices, quits, dismissals, and performance. Academy of Man- agement Journal. 54, (4): 695-717.
3.Bhuian S. N., B. Menguc, & S. J. Bell. 2005. Just entrepreneurial enough: the moderating effect of entrepreneurship on the relationship between market orientation and performnce. Journal of Business Research. 58, (1): 9-17.
4.Boudreau J. W., & P. M. Ramstad .2005. Talentship, talent segmentation, and sustainability: A new HR decision science paradigm for a new strategy definition. Human Resource Management. 44, (2): 129-136.
5.Carmeli A., & J. Schaubroeck. 2005. How leveraging human resource capital with its competitive distinctiveness enhances the performance of commercial and public organizations. Human Resource Management. 44, (4): 391-412.
6.Cvjetković M. 2015. Knowledge and quality as the factors of the business operations and competitiveness promotion-research results from Serbia. Industrija. 43, (2): 53-72.
7.Dharmasiri A. S. 2009. Strategic orientation of HR managers in commercial banks in South Asia. International review of Business Research. 5, (6): 1-21.
8.Ðuričin D., i S. Janošević. 2009. Strategijska analiza ljudskih resursa. Economic Themes. 47, (1).
9.Ferraresi A. A., C. O. Quandt, S. A. dos Santos, & J. R. Frega. 2012. Knowledge management and strategic orientation: leveraging innovativeness and performance. Journal of knowledge management. 16, (5): 688-701.
10.Green K. W., C. Wu, D. Whitten, & B. Medlin. 2006. The impact of strategic human resource management on firm performance and HR professionals' work attitude and work performance. International Journal of Human Resource Management. 17, (4): 559-579.
11.Hult G. T., R. F. Hurley, & G. A. Knight. 2004. Innovativeness: Its anticedents and impact on business performance. Industrial Marketing Management. 33, (5): 429-438.
12.Lawler E. E., A. Levenson, & J. W. Boudreau. 2004. HR metrics and analytics: Use and impact. Human Resource Planning. 27, (4): 27-35.
13.Nikandrou I., & N. Papalexandris. 2007. The impact of M&A experience on strategic HRM practices and organisational effectiveness: Evidence from Greek firms. Human Resource Management Journal. 17, (2): 155-177.
14.Lengnick-Hall C. A., T. E. Beck, & T. E. Lengnick-Hall. 2011. Developing a capacity for organizational resilience through strategic human resource management. Human Resource Management Review. 21, (3): 243-255.
15.Lopez-Cabrales A., R. Valle, & I. Herrero. 2006. The contribution of core employees to organizational capabilities and efficiency. Human Resource Management. 45, (1): 81-109.
16.Manickavasagam, J. 2006. Human resources development strategy. In C. Mann, & K. Gotz (Eds.), Borderless business Westport, CT: Praeger, pp: 107-122.
17.Mihajlović M., & M. Dašić. 2014. Menadžment znanja kao faktor povećanja efikasnosti organizacije. ODITOR, Centar za ekonomska i finansijska istraživanja. Beograd. 9, 2014: 33-36.
18.Ostroff C., & D. E. Bowen. (2000). Moving HR to a higher level: HR practices and organizational effectiveness. In K. J. Klien, & S. W. J. Kozlowski (Eds.), Multilevel theory, research, and methods in organizations. San Francisco: Jossey-Bass Inc.
19.Paauwe J., & P. Boselie. 2005. HRM and performance: What next? Human Resource Management Journal. 15, (4): 68-83.
20.Prdić N. 2017. Konkurentska prednost preduzeća na osnovu benčmarking analize poslovanja. Oditor 3, (3): 107-117.
21.Sels L., S. De Winne, J. Maes, J. Delmotte, D. Faems, & A. Forrier. (2006). Unravelling the HRM-performance link: Value-creating and cost-increasing effects of small business hrm. Journal of Management Studies. 43, (2): 319-342
22.Skalik J. 2016. Strategic orientation in change management and using it when designing a company’s development. Management. 20, (1): 197-210.
23.Stevanović T. 2009. Uticaj organizacione kulture na formulisanje strategije preduzeća. Economic Themes. 47, (2): 143-152.

PDF Version

Authors

Marija Kalinić

Milena Cvjetković

Milovan Cvjetković

Zoran Jovanović

Keywords

communication innovation flexibility strategic action competitiveness

🛡️ Licence and usage rights

This work is published under the Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0).


Authors retain copyright over their work.


Use, distribution, and adaptation of the work, including commercial use, is permitted with clear attribution to the original author and source.

Interested in Similar Research?

Browse All Articles and Journals